Piše: Vesna Rakić Vodinelić
Početkom prošle nedjelje bio je veliki dan. Veliki dan za crnu studentkinju Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. Velika bijela doktorka nije joj zasjela koljenom za vrat. Nije je čak ni šutnula. Samo je pokušala da otjera iz lifta Medicinskog fakulteta crnu studentkinju, psujući je i rekavši joj da je crna krava.
Veliki dan za crnu studentkinju, ne samo zato što je velika bijela doktorka nije prebila, već i zato što je studentkinja mogla saznati (da joj je do toga bilo) da u zemlji Srbiji postoji Ustav, a u njemu jedna lijepa norma koja zabranjuje izazivanje rasne mržnje. Lijepa je i tako velikodušna ta norma, jer zabranjuje i druge mržnje, nacionalne, vjerske. Kao i sve druge dekorativne norme, ni ova ne uživa poštovanje. Jer, da ga uživa ne bi Srbija danas imala pantokratora koji je na svom šovinističkom kantaru odmjerio vrijednost jedne srpske glave kao sto muslimanskih.
Lijepa, a tako nepoštovana norma već je dala krila velikoj bijeloj doktorki za buduću odbranu ako je pravni poredak ipak „napadne“. Ta, snimak njene sramne mržnje je protivzakonit, snimljena je bez svog pristanka. Ta, snimak nije potpun, jer je prije toga, brani se velika bijela doktorka, „crna krava“ vrijeđala nju. Zaboravivši, iako je odbrana bila pisana pa važi pretpostavka da se o njoj bar malo razmišljalo, da je na navodne uvrede mogla odgovoriti tako što bi studentkinju nazvala kravom, običnom. Nije ona rasistkinja, kaže velika bijela doktorka, to je bila samo „komšijska“ svađa. Gdje su to njih dvije komšinice, ako se ispad desio u liftu koji je u zgradi Medicinskog fakulteta? I kako se velika bijela doktorka svađa sa ostalim komšinicama? Da li im dobacuje možda da su bijele krave, kad se usude ući u zaštićeno područje bijelog lifta?
Naučila je bijela doktorka ponešto i od našeg pantokratora. Ta, snimak je „istrgnut iz konteksta“. Ne, kao i kod pantokratora, nema uspješne kontekstualne odbrane: na oba snimka i kontekst i ispad su tu; u samo par rečenica.
Veliki je to dan za crnu studentkinju, zato što, pored lijepe ustavne norme, postoji još ljepše zvanično saopštenje Kliničkog centra Vojvodine, koje osuđuje bijelu doktorku tamo zaposlenu, uprkos tome što nevoljni bijeli lift nije u njegovom, kliničkom prostoru i posjedu. Nego tek u zgradi Medicinskog fakulteta. Koji je velika bijela doktorka završila, a na kome crna studentkinja uči.
Veliki dan, jer je studentkinja mogla saznati da ovdje ima ljudi koji se javno gnušaju rasističkog ispada bijele doktorke. A i da ima onih koji doktorku brane, jer „živimo u vremenu korone“, a više od jednog u liftu je opasnost. Velika bijela doktorka doduše nije nosila masku dok je sipala u lice rasističke uvrede studentkinji.
Korona tako, u doktorkinoj, i ne samo njenoj vizuri postaje opravdanje za rasizam.
Nije ova studentkinja jedina čija je boja kože bila u ovom vremenu „podobno“ opravdanje. Student medicine u Beogradu
Džon Sande, taman i lijep kao abonos, umro je 29. aprila. Žalio se tada na jake bolove u stomaku. Nije bio ni primljen ni pregledan u tri zdravstvene institucije zato što nije imao koronu. A bio je crn. Ovaj student je umro prije više od dva mjeseca. Uzrok smrti – još uvijek nepoznat.
Katastrofa korone se odista pokazala korisnom – za vlast, lako se proglašava vanredno stanje, još lakše ukida da bi se pristupilo svetim izborima, koji se pravno ne mogu odlagati, kako nas mudro podučava premijerka; za struku – nov je to virus, niko ništa ne zna, da li je smrt od virusa ili infarkta, bog te pita, piši infarkt; za rasiste – jednu crnu ženu tjeraju iz lifta zbog straha od korone, drugog neće da liječe ni od jedne bolesti, zato što nema koronu.
Veliki je to bio dan za diskriminisanu studentkinju, jer su o mržnji prema njoj izvijestili brojni beogradski tabloidi. Isti oni čije naslovne stranice vrište diskriminatorskim naslovima prema Albancima, Bošnjacima⌠drugima raznih boja, nacija, vjera. I koji slave
Trampa kao rasnog bijelog Srbina. Istog onog koji je, pošto je
Džordža Flojda ubila država, promovisao posmrtni veliki dan za njega, zato što i američki ustav ima tako lijepe norme o ravnopravnosti i zabrani diskriminacije.
Nema dobre odbrane naše bijele doktorke od Ustava Srbije. Jedina odbrana je nepoštovanje tog istog Ustava. Nažalost, ovdje uobičajeno, ne isključujući ni Ustavni sud.
Rasizam prema ljudima tamne boje kože ovdje ni do sada nije nedostajao. Ovog puta je, međutim, snimljen. Ako se velika bijela doktorka odbrani od Ustava, ostaće samo mučnina tako prazne, a lijepe norme. Ostaće fuuj. Na sve nas.
Peščanik.net
”
)){kind=small}
